Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku

Štite li hrvatske institucije podjednako obje ugovorne strane - banke i potrošače?

Štite li hrvatske institucije podjednako obje ugovorne strane - banke i potrošače?

Mladi bračni par s dobrim primanjima kupio je 2008. svoj prvi stan na kredit u švicarskim francima. Rata je bila 5.500 kuna što su oni mogli otplaćivati i od ostatka mjesečnih primanja osigurati obitelji normalan život.


Dakle, nisu bili neodgovorni i uzeli kredit kojeg neće moći otplaćivati niti su bili kockari, kako je nedavno na jednom okruglom stolu predsjednik Hrvatske udruge banaka nazvao potrošače koji su uzeli kredit u toj valuti, sugerirajući tom logikom valjda i da su banke kockarnice. I onda se sve promijenilo.


Sad je njihova rata kredita iznad 8.000 kuna i raste i dalje
pa sve teže podmiruju troškove za osnovne životne potrebe. No, pokušat će izdržati bez konverzije kredita u euro jer da to sada naprave samo banka bi profitirala: izračunali su da bi nakon 3 godine uredne otplate kredita bili u minusu da sad izvrše konverziju u eure, sve što su do sada platili bila bi čista zarada banke.


Naš je problem što kod nas institucije ne štite na jednak način obje ugovorne strane, banku i potrošača, premda su to dužne činiti (Zakon o obveznim odnosima, Zakon o kreditnim institucijama, Zakon o zaštiti potrošača). U nas nema preciznog propisa, podzakonskog akta koji bi se odnosio na promjene kamata i valutnu klauzulu, nema ni referentne kamatne stope pa je zato moguće da banke rade što i kako ih je volja.


U Zakonu o kreditnim institucijama propisano je da potrošač mora unaprijed, prije potpisivanja ugovora, biti informiran o uvjetima a ne o samo činjenici da je moguća promjena kamata, također mora znati sve nekamatne troškove,
koji su, koliki i zašto no toga u stvarnosti nema, HNB, kao regulator poslovanja banaka, sav rizik prebacio je na jednu ugovornu stranu - potrošače.


Banke kod naplate naknade, primjerice troška različitog stupnja opominjanja ne obavještavaju potrošača temeljem koje odluke, zakonske odredbe imaju pravo na naplatu tražene visine troška opomene. Banke naplaćuju trošak opominjanja bez obavještavanja potrošača i pripisuju ga dugu po glavnici potraživanja i to se događa višekratno, jer u slučaju djelomične uplate duga ili bez nje, banka svaki mjesec uzastopno opominje dužnika, sve do namirenja duga i jasno svaki puta naplaćuje trošak opomene u neprihvatljivoj visini, iako se opomena izrađuje i generira programski u automatskoj obradi podataka.


Banke objavljuju svoje jednostrane opće uvjete koji su opće i deklarativne naravi. U njima nema najvažnijih odredbi o uvjetima promjene kamatnih stopa niti o odlukama o naknadama (tarifama) kreditne institucije koje su najčešće nedostupne i nejasne potrošačima prije ugovaranja i tijekom otplate kreditnog zaduženja, što je zakonska obveza.


Sukladno ranijem Zakonu o zaštiti potrošača NN. 96/03. od članaka 81. do 88. i sukladno novom Zakonu o zaštiti potrošača NN. 97/07. od članka 96. do 106. utvrđuju se nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima. U ranije sklopljenim ugovorima između kreditnih institucija i potrošača vrlo često su povrijeđeni članci 81. stavak 1. do 4. ranijeg Zakona o zaštiti potrošača i članak 96. stavak 1. do 4. novog Zakona u dijelu pojedinih ugovorenih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, jer su odredbe bile navedene u unaprijed formuliranim ugovorima od strane banke-trgovca, a potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj.


Poglavito to se odnosi na članke međusobno sklopljenih ugovora u kojima se u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima banke-trgovca utvrđuje da će se "ugovorena promjenjiva kamatna stopa mijenjati sukladno Odluci o kamatnim stopama banke", bez ikakvog znanja i utjecaja potrošača ili objektivno utvrđene tržišne referentne kamatne stope. Na isti način ugovorene su promjene visine naknada i tarifa banaka, gdje je u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima banke-trgovca utvrđeno da je potrošač za vrijeme cijelog otplatnog roka suglasan sa svim budućim izmjenama i dopunama Odluke o visini naknada banke.


Banke su u posljednje 3 godine jednostrano podigle kamate do 40%, a kako je i tečaj švicarca u istom periodu narastao za otprilike isti postotak potrošači su se našli u bezizlaznoj situaciji.
U zadnjih par mjeseci neke banke su smanjile kamate, ali ne za 40% za koliko su ih podigle nego puno manje, a to nema nikakvog efekta niti može pomoći potrošačima.

 


Za Kupac.hr: Erika Baranović Popović, predsjednica udruge potrošača Plavi val, agentica Međunarodne udruge zrakoplovnih prijevoznika (IATA)

 

Kupac.hr


20.12. 2011.

Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku