Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku

KOLUMNA: Gdje je nestao "moj" H&M?

KOLUMNA: Gdje je nestao "moj" H&M?

Sjećam se svog prvog komada odjeće iz H&M-a. Bilo je to još negdje početkom 90-tih kad se nisam baš puno kužio u odjeću, niti mi je to predstavljalo neko opterećenje u životu.  

U to doba u Zagrebu nije se baš tako lako mogla kupiti kvalitetna majica. Sve što je bilo proizvedeno od malo kvalitetnijeg materijala bilo je preskupo, butici su masovno prodavali odjeću koju su sami šivali u kućnoj radinosti, a tek bi se tu i tamo pojavila neka roba s potpisom.

Za H&M sam prvi put čuo kad mi je rođakinja iz Austrije donijela majicu s čudnim natpisom na markici L.O.G.G., rekavši da je to kupila u H&M-u. Boja mi isprva nije bila nešto, nekakva zelena, čudna pastelna nijansa pa sam je nosio samo povremeno. Ali kako je vrijeme prolazio shvatio sam da je ta pamučna majica izuzetno udobna i kvalitetna, a prvo iznenađenje sam doživio kad sam shvatio da tu majicu imam već deset godina, a njezina boja gotovo da se nije ni isprala.

Bilo je to doba kad su Hrvati počeli masovnije hodočastiti u Graz da kupe kvalitetniju odjeću po pristupačnim cijenama. S obzirom da su domaći preprodavači odjeće i dalje držali cijene kao da prodaju suho zlato i ja sam se tada zaputio preko granice.

Kad sam ušao u H&M imao sam osjećaj kao da sam na dalmatinskoj obali, kao da se cijela Hrvatska u malom sjatila na tijesnu plažu u Primoštenu. U tijeku je bila otimačina odjeće na svim dijalektima.

- Ajme majko vidi ove rabatinke!, vikala je napirlitana djevoja preko prepune sale dok je čupala zgužvane traperice iz nekakve hrpe.
- Reko sam dosta!, ljutiti brko je gurao debeljuškastu ženicu prema pokretnim stepenicama.

Jednom rječju kaos. Moja cura mi je objasnila kako se kupuje među tim jatom pirana. Uletiš unutra, zgrabiš brzo što ti dođe pod ruku, baciš preko ramena i juriš prema kabinama. Nema veze ako uzmeš previše odjeće, lako ćeš to vratiti izbezumljenoj prodavačici koja je šćućurena kraj velike police slagala brojeve odjeće koji nisu odgovarali kupcima.

Mislim da je tih dana Austrija ostvarivala nevjerojatan profit od raspojasanog balkanskog šoping stada. Nepregledni redovi ispred šaltera na kojima se potvrđuje "merver", redovi u dućanima, gužva u kafićima, uglavnom fino se tržilo, a ja sam se opet nakon dosta godina susreo s tim čudnim slovima L.O.G.G.

Shvatio sam da je to robna marka H&M-a čija kratica znači Label of Graded Goods. I zaista, bila je to kvalitetna roba po stvarno OK cijenama. Majice, hlače, čarape, jakne, sve i svašta, znam da su neki komadi odjeće kupljeni tih godina i danas na životu.

Euforično smo u Zagrebu dočekali vijest o otvorenju trgovina u susjednoj deželi. Konačno za H&M više nije trebalo voziti do Graza nego samo do Maribora. I tu su počela moja prva razočaranja s tom markom odjeće. Već na prvom šopingu ubo sam neke košulje i majice kratkih rukava. Nakon što sam odjenuo tu majicu već kod prvog znojenja majica je dobila neki čudan vonj koji mi je ostao za trajnu uspomenu.

Osim toga, na tim majicama su ostajale fleke od dezodoransa koje se se nisu dale isprati i kompletno sva roba L.O.G.G. je postala jedva nosiva. "Pamučne" majice su se deformirale u pranju, košulje su nakon par pranja izgledale kao da ih je probavio nosorog, a na etiketama kao mjesta proizvodnje počeli su se pojavljivati Vijetnam i ostale egzotične destinacije.

Nakon par  uzaludnih izleta u Maribor konačno sam donio odluku da više ne idem u H&M. Prošlo je nekoliko godina, a onda se i kod nas dogodilo čudo - otvoren je prvi H&M u Hrvatskoj. Najave kako će tu biti super robe po super cijenama, tetkasti Lagerfeld koji je kreirao novu kolekciju, sve me to opet namamilo u njihovu trgovinu.

I opet teško razočaranje. Osim što nije bilo brojeva za mene, krojevi odjeće su izgledali kao da su rađeni za monahe na Tibetu. Kupio sam neku pamučnu košulju koja mijenja dimenzije, ovisno o vremenskim prilikama. Ako je kišno, rukavi se ovjese preko šaka, sve do polovice prstiju, a ako je hladnije onda je košulja prilično postojana, kao trovremenski taft.

Znam da profit ne poznaje granice i da se proizvodnja seli tamo gdje je jeftinije, no znam da više neću financirati male Vijetnamce koji štepaju odjeću za par centi po danu. Još kad sam vidio da ih je Greenpeace u svojem izvješću Dirty Laundry oprao zbog toksina u odjeći i zagađenja voda, moja odluka da zaobilazim H&M u širokom luku potpuno je opravdana. Barem više neću nakon prvog znojenja pod pazuhom nositi miris pokvarene piletine.

 

Super -sale -fb

 

Svi _tekstovi -red



2.3. 2014.

Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku