Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku

KOLUMNA: I ja sam kupac od krvi i mesa

KOLUMNA: I ja sam kupac od krvi i mesa

Ne znam za vas, ali meni je godina počela usrano. Umjesto dobre knjige sve češće listam kataloge da izguram do prvog. Za prvu lijepu vijest u novoj godini pobrinuo se šef koji mi je snizio plaću 15% što će se sigurno odraziti na popunjenost mojih kolica u šopingu. Kao, kriza je, svi pate pa moram i ja. Ako nastavim ostajati bez love u ovom ritmu, pretvorit ću se u pravog kataloškog moljca koji sumanuto traži popuste na internetu.

Gdje god se okrenem ljudi guze jedni druge. Vlada strah, besparica, poniženje. Postali smo nacija supermarketa koji prodaju smeće upakirano u primamljive poruke. Trgovci s nevjerojatnom predanošću štancaju kataloge da bi čovjek mogao pomisliti kako od tih akcija čovjek stvarno može nešto uštedjeti. Može, ako se pazi.

Ulazak u supermarket je kao ulazak u birtiju. Ekipa te čeka iza pulta, svira mjuza, utegnuta hostesa u minjaku poput konobarice dijeli uzorke hrane i pića, sve je super. Dovoljan je jedan krivi korak i samo jedan krivi pogled u stranu da sve ode k vragu. U takvom okruženju osjetila odumiru, mozak otupljuje i predaje se ugodi, sve je savršeno pripremljeno da kao zombi trpam proizvode u kolica. Nakon takvog šopinga dođem doma i shvatim da imam četiri vrste tjestenine koju sam kupio na raznim akcijama i poput munjenog hrčka nagomilao u kuhinji.

Zašto? Ni sam ne znam. Samo znam da me labirint supermarketa uvijek odvede u neočekivanom smjeru. Onda dođe kraj mjeseca s minusima na računu i shvatim da sam umjesto kupac postao goli ku*ac. Usprkos tom iskustvu uvijek se pitam zašto onda stalno ubacim nešto dodatno u košaricu od onoga po što sam došao? Kao da mi svaki put u glavi odzvanjaju stihovi Majki "ti znaš da postoji nešto, nešto što te tjera da praviš greške".

Ima jedna dobra knjiga na tu temu "Zašto kupujemo" (Paco Underhill) koja dobro objašnjava taj fenomen. Detaljno opisuje kako nas trgovci prate, snimaju i analiziraju naše ponašanje u prodajnom prostoru, a onda cijeli interijer razmještaju tako da se što dulje zadržimo u trgovini. Neki dan sam se opet sjetio te knjige.

Uđem u preuređeni Super Konzum u kvartu, a tamo sve pretumbano da sam se pogubio. Za osnovne namirnice mlijeko, kruh i vodu prevalio sam kilometarsku halu par puta dok ih nisam našao. Mogli su na ulazu dijeliti i mapu centra za lakše snalaženje. Police kao da je slagao netko s bipolarnim poremećajem. Krenem po kruh, a završim među rajnglama, zamaknem iza ugla pa nabasam na hranu za pse. Onda ide red seksi kineskih sintetičkih gaća iza kojih proviruje friški zubatac iz uzgoja.

Naravno da na tom izgubljenom cik-cak putovanju opet nisam odolio hostesama koje su me vabile da uzmem nešto što mi ne treba. I naravno, uzeo sam jer ja sam samo kupac od krvi i mesa (na akciji za 29,99).

Čitamo se za tjedan dana.

Vaš,


Super Sale

Super -sale -fb


Svi _tekstovi -red


11.1. 2014.

Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku