Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku

KOLUMNA: Svi po antidepresive u City Center one

KOLUMNA: Svi po antidepresive u City Center one

Ove godine su mi alergijske reakcije malo ranije zakucale na vrata jer više ne postoje normalna godišnja doba. Osim toga sam alergičan na glupost koja me okružuje za što još uvijek nemam učinkovitog lijeka, ali za moje alergijske reakcije postoji jedno ulje po koje sam se zaputio u City Center one.

Kažu da su u Americi počeli propadati njihovi čuveni mallovi. Nekadašnji simboli američkog konzumerizma uslijed recesije padaju kao pokošeni dok im vlasnici pokušavaju naći novu namjenu. Ogromne prazne hale zjape prazne kao sablasno svjedočanstvo jednom vremenu, a tek kad iz njih nestanu kupci ti golemi vašari (p)ostanu ono što zapravo i jesu - velika šuplja skladišta.

To baš i nisam osjetio kad sam ušao u City. Posjetitelja i dalje ima poprilično, ali samo mali broj kupaca nosi nekakve vrećice u rukama. Uglavnom su to vrećice od kupnje špeceraja ili sitnica za dnevnu higijenu, a tek rijetki ponosno prešetavaju s vrećicama brendirane robe. Kod nas sve kasni pa tako i propast.

Malo sam prošvrljao trgovinama. Stvarno smo jadni. Ne mogu vjerovati kakve nam pizdarije nude na rasprodaji. Da sam niži 20 centimetara uživao bih u ponudi. Možda su tamo u Vijetnamu ili Kini brojevi XL nešto drugačiji, ali ovo stvarno više nema smisla. Treba uvesti novi konfekcijski broj za muškarce K (kržljavac). No, nije samo konfekcijski broj problematičan, problematična je i ponuda odjeće čiji krojevi kao da su izišli iz zimskog kataloga odjeće SSSR-a iz 1979.

Patimo zbog uvoza jeftine robe dok nam je domaća tekstilna industrija na koljenima. Na pamet mi je pala jedna zgodna ideja. Svaki dan iz pupka izvučem grudicu pamuka. Dok hodam, sjedim ili ležim dlake na trbuhu kao vrijedne ruke švelje sakupljaju fini pamuk i spremaju ga u pupak. Ovisno gdje se nalazim, tu malu lopticu onda zafitiljim na pod, u wc ili nekom učeniku u leđa.

Danas mi je sinulo da bi se u Hrvatskoj od svih odbačenih pamučnih kuglica mogla pokrenuti domaća tekstilna industrija. PiP (pamuk iz pupka) bi mogao postati novi premium brend pamučnih majica od najfinijeg pamuka sa sloganom "Nema klupka do pupka". Moram naći investitora za ovu ideju, pokrenuti start up, povući lovu iz EU fondova, jer kako kažu Brokula&Ž za svoje majice s mirisom trulog variva, sve bitno dolazi iznutra.

S takvim mislima sam došao do ljekarne. Najviše me iritiraju prodavačice s istaknutim natpisom mag. pharmacije. Kad dođem po lijek koji inače koristim one slože onaj zabrinuti izraz lica i počnu glumiti doktorice.
- Kašalj? A, ne biste možda ovaj tu?
- Ne.
Onda ona izvuče par kutija još boljih sirupa za koje tvrdi da su izvrsni. Jedno vrijeme sam pušio tu priču sve dok nisam shvatio da ubiru proviziju za uvaljivanje lijekova određenih distributera. Nakon tog otkrića sve te fejk doktorice mogle su dubiti na glavi, pokazivati mi dekolte dok razgovaraju sa mnom, ali me više nikako nisu mogle uvjeriti da kupim nešto drugo.

Sve do danas. Ušao sam u apoteku i mlada mag. pharmacije je doskakutala do pulta. Nakon što sam tražio ulje crnog kima jednog inozemnog proizvođača, ponudila mi je isto takvo ulje domaćeg proizvođača jeftinije skoro 70 kuna. Pomislio sam da je to možda skrivena kamera za retardirani zabavni program HTV-a. Ali nije. Sve je bilo stvarno.

Ova mlada mag. pharmacije vjerojatno još nije dospjela na platnu listu farmaceutskih tvrtki. Ili je tek počela raditi pa je nisu stigli uputiti u tajne zanata - skuplji lijek, veća provizija. Uglavnom, ako se zateknete u City centru javite se ovoj curi dok je šefica nije prokužila. Sigurno u ladici ima još svakakvih finih antidepresiva za bagatelu. U kakvom depresivnom vremenu živimo trebat će nam.

 

Čitamo se za tjedan dana,


Vaš Super Sale


foto: ilustracija

Super -sale -fb



Svi _tekstovi -red



8.2. 2014.

Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku

1 komentar za “po antidepresive u City Center one”

  • Gravatar of Madrid10.2. 2014. u 09:54 korisnik Madrid je napisao/la:

    Ako se neko neceg igra, onda se ti igras novinara. Mogao bi malo istraziti stvari prije neg pocnes pljuckati. Magistre nisu prodavacice, one su skolovani kadar koji je tu da se pobrine da se lijekovi upotrebljavaju na pravi nacin. Titula koja te iritira (a vjerojatno si na njoj i zavidan), je zasluzena. Farmacija ti je 5 godina studija, Super Srale, u cijeloj EU. Sta mislis zasto se takvi zahtjevi postavljaju za nekoga ko vadi lijek iz ladice i dodaje ga tebi? Pa, vidis, zato sto ta osoba ima znanje da primjeti pogresnu dozu/preparat/ interakciju prije nego sto ti to stavis u sebe ili svoje dijete. Doktori odlicno rade svoj posao i ljekarnicke intervencije su rijetke, ali se dogadjaju. Mozda ne bi bilo lose da se bas tebi to desi, da se naucis postovanju.