Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku

KOLUMNA: Sindikalna klošarica na prvomajskom grahu

KOLUMNA: Sindikalna klošarica na prvomajskom grahu

Mi smo zemlja sindikata. Imamo sindikat prosvjetara, sindikat građevinaca, sindikat metalaca, još nekih tridesetak sindikata, i na kraju onaj najvažniji, sindikat za istraživanje ruda i gubljenje vremena.

Nekako s proljeća, kad procvjetaju jorgovani, besparica naraste kao vozni park vlade, jave se sindikati da organiziraju okupljanje na prvomajskom grahu. Grah je simbol radništva, pogonsko gorivo koje stvara teške vjetrove, a prema količini pojedenog graha Hrvatsku bi trebala zadesiti prava plinska eksplozija nezadovoljstva.

Ali, umjesto da grunu kao jedan, radnici razjedinjeni u prdcu samo će positno prduckati, malo učestalije nego prethodnih dana. No, najveći prdež koji se osjeti  na Praznik rada dolazi iz smjera sindikalnih vođa.

To je poseban parazitski soj delegiran od radničke klase da im čuva radna mjesta. Kakva prava radnika, danas se borimo za goli opstanak. Nema veze što su industrije ili javni servisi koje zastupaju nereformirani, neorganizirani i nespremni za izazove modernog doba, oni su tu da se bore za pravicu. I plaćicu od barem dva soma eura.

I onda kad odem pogledati tu tugu vidim da su oni političari samo s drugim nazivom. Vidim novu zgradu u Šarengradskoj i zapitam se je li to sjedište neke moćne korporacije. Ne, odgovara mi gladni radnik, to je nova zgrada Ribićevog sindikata.

Na preostalim razvalinama radništva hrane se svi - i država i sindikati, a prema broju nezaposlenih trebali bismo početi slaviti Praznik nerada. Sindikalni vođe su tu da vas utješe, kažu koju lijepu riječ, pojedu i zapjevaju s vama jer danas je vaš dan.

Javni sektor je postao kao javna kuća, a sindikalni službenici su njegovi svodnici. Dok se radnici bore za zrno graha, sindikalni vođe smišljaju strategije za pregovore, drže vladu za jaja i kusaju srednje pečene maturirane bifteke.

U odnosu na bivšu državu nije se promijenilo mnogo. I dalje se njeguje ta romantičarska tradicija univerzalnog zajedništva među radnicima kojima još nitko nije rekao da živimo u kapitalizmu. To znači da se trebaju bolje prilagoditi tržištu rada jer se tržište rada neće prilagoditi njima.

Ali kad si u javnom sektoru, boli te briga. Imaš sindikate koji ti jamče crkavicu i to je uglavnom to. Uvijek se može probušiti dodatna rupa na remenu. A što je s realnim sektorom? Postoje li tu neki sindikati? Teško.

U realnom sektoru postoji realni strah za radno mjesto. Privatni poduzetnik ovisi o tržištu, a ako ne posluje s državom, ovisi isključivo o svojem umijeću poslovanja. Iza realnog poduzetnika stoji samo država s nerealnim nametima koji mu stvaraju zgodan izgovor da svojim radnicima ne isplati božićnicu, regres i sve ono što se u javnom sektoru uzima zdravo za gotovo.

Zato u realnom sektoru nema one, podbacili smo tržišno, bit će bolje. Poslodavac ti uruči otkaz i okrene kormilo u novom smjeru.

No, vratimo se vedrijim temama i grahu. Lijepo je raditi u javnom sektoru: imam sastanke u zbornici, slušam razgovore, kolegijalna pripetavanja i rješavam svjetske probleme.

Ravnatelj je predložio da će nam za 1. maj (svibanj, op. prev.) skuhati grah, ali svi trebamo dati po 25 kn. Dao sam svoj dio i baš se spremao poći kad je krenula rasprava. Profesorice su se pokoškale kako će se kuhati grah.
- Trešnjevac, definitivno mora biti trešnjevac, počela je profesorica Badurina.

Na to se nadovezala profesorica kemije koja smatra da je za spravljanje prvomajskog graha najbolji zrnaš jer je dosta mesnat pa nakon jedenja stvara dodatni osjećaj sitosti.

Pogledao sam kroz prozor. Učenici na igralištu bezbrižno razvlače žvakače i puše cigarete dok surfaju internetom. Uskoro će napustiti ovu školu, a ja ću ostati zarobljen ovdje sve dok ne otegnem papke.

Podigao sam ruke i rekao sve što želite, samo dajte požurite s dogovorom jer mi se čini da ćemo sutra lizati prazan kotao. Ravnatelj je rekao da njegov rođak s Banije ima odlična sušena rebarca, može ih dobiti po dobroj cijeni, ali na crno. U tom slučaju trebamo dodati još 10 kuna. Na to je kao oparena skočila profesorica Tripković. Ne dolazi u obzir! Grah je najbolji s jegerom i to ćete skuhati unutra!

Nakon toga je postignut kompromis. Kuhat će se  i rebarca i jeger jer se sa sindikalnom povjerenicom ne može pregovarati. Još je predložila da se pomiješamo s radnicima svih boja i rasprava je konačno privedena kraju.

Sutradan smo otišli u Maksimir i skuhali grah. Nastao je metež. Napali su nas radnici metalci kad su vidjeli da u našem grahu imamo sušena rebarca. Profesorica Tripković je zgrabila rebarca i šmugnula u šipražje.

Kad se ispraznio kotao, metalci su ga odvukli sa sobom. Kažu, rastalit će ga i napraviti bakreni nakit. Punih trbuha pošli smo kućama. Popodne je pljusnula kiša.


Super -sale -fb


Svi _tekstovi -red




3.5. 2014.

Podijeli e-mailomPodijeli na TwitteruPodijeli na Facebooku